Ruski car Ivan Grozni i njegov ljubavnik Fjodor Basmanov

Priča o carevom bliskom dvoraninu u svedočanstvima savremenika, književnosti i filmu.

Sadržaj
Serija 🇷🇺 LGBT istorija Rusije
Ruski car Ivan Grozni i njegov ljubavnik Fjodor Basmanov

„Carev ljubavnik“ – tako je ruski knez Andrej Kurbski nazvao plemića Fjodora Basmanova, koji je, prema mnogim svedočanstvima, bio ljubavnik ruskog cara Ivana IV Groznog. U ovom članku donosimo sve što se zna o njihovoj vezi.

Ruski car Ivan Grozni

Kada je car Vasilije III umro 1533. godine, njegov sin Ivan imao je tek tri godine. Formalno je već bio vladar, ali zemljom nije mogao da upravlja, pa su vlast preuzeli regenti koji su vladali u njegovo ime. Sredinom 16. veka u Moskovskoj državi tu su ulogu imali ugledni bojari, pripadnici visokog plemstva, kao i Ivanova majka i predstavnici crkve. Vladali su naizmenično, a ponekad i zajedno.

Ivan je počeo samostalno da vlada 1545. godine, kada je napunio petnaest godina. Dve godine kasnije krunisan je i uzeo je titulu cara. U poređenju s tadašnjim evropskim titulama, ta je titula po značenju bila bliža tituli imperatora.

„Lep je.“

– mletački ambasador Marko Foskarino o izgledu dvadesetsedmogodišnjeg Ivana Groznog

Od početka samostalne vladavine Ivan Grozni sprovodio je reforme kojima je želeo da centralizuje vlast i ojača državu. U njegovo vreme osnovana je stalna vojska strelaca, pešaka naoružanih vatrenim oružjem. Izmenio je sistem uprave, sudstva i oporezivanja.

Među najveće vojne uspehe njegove vladavine spada pripajanje Kazana i Astrahana. Za njegove vladavine uspostavljene su i trgovinske veze između Rusije i Engleske.

Car Ivan Grozni bio je obrazovan po merilima svog vremena. Mnogo je čitao i pisao, između ostalog i stihove.

„… nijedan vladar u našoj staroj istoriji nije se odlikovao tolikom voljom i veštinom da govori i raspravlja, usmeno ili pismeno, na javnom trgu, na crkvenom saboru, s bojarom koji je napustio njegovu službu ili sa stranim poslanicima. Time je stekao glas veštog govornika.“

– ruski istoričar Sergej Mihajlovič Solovjov o Ivanu Groznom

Bračni život Ivana Groznog bio je složen. Zvanično se ženio četiri puta, a prema nekim podacima broj nezvaničnih supruga mogao je da dostigne sedam.

Engleski putopisac Džerom Horsi, koji je tvrdio da je lično poznavao cara, pisao je da se Ivan jednom hvalio kako je zaveo hiljadu devojaka i ubio hiljadu svoje dece.

Istovremeno se govorkalo da Ivana nisu zanimale samo žene.

Fjodor Basmanov, ljubavnik Ivana Groznog

Fjodor Basmanov poticao je iz plemićke porodice. Njegov otac Aleksej Basmanov od mladosti je služio Ivanu Groznom kao vojvoda, odnosno vojni zapovednik. Učestvovao je u većini carevih vojnih pohoda, između ostalog u zauzimanju Kazana, pohodima na Krim i operacijama kod Narve.

Kada je odrastao, i Fjodor je učestvovao u vojnim pohodima. Jednom je s ocem odbio tatarski napad kod Rjazanja.

Aleksej Basmanov je 1555. godine dobio bojarski čin, ušao u najviše redove plemstva i postao jedan od ljudi od carevog poverenja. Upravo je on predstavio svog sina caru. Ubrzo je i Fjodor postao bojar, a 1566. godine dobio je službu kravčija, dvoranina zaduženog za carevu trpezu.

U 16. veku posao kravčija nije se svodio na posluživanje hrane na dvoru. Bila je to jedna od najvažnijih službi za bezbednost vladara. Kravčij je vodio računa o carskoj trpezi, proveravao hranu i piće i odgovarao za posuđe i red za stolom, a time i za carevo zdravlje i život. Ivan Grozni stalno je strahovao da će ga otrovati, pa je tu službu poveravao samo ljudima iz svog najužeg kruga.

Ta služba donosila je i velike povlastice. Na primer, Fjodor je dobio u posed grad Gorohovec, na području današnje Vladimirske oblasti.

Basmanov u opričnini

Fjodor Basmanov bio je i opričnik, pripadnik opričnine. Opričnina je bila poseban način upravljanja državom i ujedno sistem represije koji je Ivan Grozni uveo da bi se obračunao s bojarskim plemstvom, koje je sumnjičio za izdaju i zavere. Zemlju su podelili na dva dela. Jedan je bio pod neposrednom carevom upravom i zvao se opričnina. U drugom se i dalje upravljalo na uobičajeniji način, ali su ga pogađali zaplene imovine, nasilje i upadi opričnika.

Istoričari se spore oko toga šta je u tom sistemu bilo presudno – carev strah i sumnjičavost ili svesni pokušaj da slomi staru elitu i stvori novu, odanu njemu lično.

Fjodor Basmanov bio je deo tog sistema terora i uživao je zaštitu koju mu je pružala lična vlast cara.

„Toliko je sklon gnevu da, kad se razgnevi, peni kao konj i kao da siđe s uma. U takvom stanju besni i na one koje sretne.“

– ambasador Danijel Princ fon Buhau o Ivanu Groznom

S vremenom je Fjodor Basmanov postao jedan od ljudi najbližih caru. Pored dužnosti kravčija, učestvovao je u pogubljenjima bojara po naređenju Ivana Groznog i predvodio pojedine vojne akcije. U leto 1568. godine, na primer, poslali su ga u Dankov, na području današnje Lipecke oblasti, da se obračuna s dvojicom vojvoda.

„… kravčij Fjodor, lepog lica i gnusne duše, bez kojeg Ivan nije mogao ni da se veseli na gozbama ni da divlja ubijajući.“

– ruski istoričar Nikolaj Mihajlovič Karamzin o Fjodoru Basmanovu i Ivanu Groznom

Elveo, „Ivan Grozni i Fjodor Basmanov“

Car pogubljuje kneza zbog uvrede nanete Basmanovu

S Basmanovljevim imenom povezuje se i smrt kneza Dmitrija Ovčinina, koji se u raznim verzijama priče pominje kao Obolenski-Ovčinin ili samo Ovčina. Ovčina se jednom zavadio s Basmanovom i, kako prenosi ruski istoričar Solovjov, optužio ga da caru služi „gnusnom sodomijom“. Kako god bilo, Ivan Grozni odlučio je da ubije Ovčinu:

„Prema jednom svedočanstvu, mladi knez Dmitrij Obolenski-Ovčinin […] pogubljen je jer se posvađao s mladim Fjodorom Basmanovom, Ivanovim miljenikom, i rekao mu: ‘Moji preci i ja uvek smo služili vladaru na korist, a ti mu služiš gnusnom sodomijom.’“

– ruski istoričar Sergej Mihajlovič Solovjov

Ivan Grozni izabrao je sebi svojstven način da ga ubije. Na gozbi je naredio knezu da ispije veliki pehar vina „u zdravlje vladara“, a zatim da siđe u vinski podrum i tamo pije još, „šta mu je volja i koliko hoće“. U podrumu su Ovčinina već čekali carski psi, koji su ga rastrgli. Ovaj događaj opisao je nemački plemić koji je na dvoru služio kao prevodilac:

„I tako Ovčina ulazi u vinske podrume s ljudima koji su se po tiraninovom nalogu spremali da ga počaste tako raskošnom gozbom. Tamo su ga čekali čuvari pasa, koje je tiranin pripremio i uputio da zadave kneza Ovčinu čim uđe. […] Razlog njegove tajne smrti bio je taj što je Ovčina usred svađa i uvreda prebacio Fjodoru, Basmanovom sinu, nečasno delo koje je ovaj obično činio s tiraninom. Naime, tiranin je zloupotrebljavao ljubav tog Fjodora, a Fjodor je obično na sve navlačio tiraninov gnev. Zato je, kada ga je knez Ovčina zbog toga izgrdio […], Fjodor planuo od gneva, otišao tiraninu plačući i optužio Ovčinu.“

– Albert Šlihting, iz „Kratke povesti o naravi i okrutnoj vladavini moskovskog tiranina Vasiljeviča“

Oduzimanje čina mitropolitu Filipu

Basmanovljeva bliskost s carem pokazala se i u slučaju mitropolita Filipa, jednog od najuticajnijih crkvenih velikodostojnika u zemlji. U to vreme mitropolit moskovski i sve Rusi bio je poglavar Ruske crkve, u kojoj još nije postojao položaj patrijarha. Mitropolit Filip otvoreno se suprotstavio represiji Ivana Groznog i pozivao da se teror zaustavi.

Naravno, Ivan Grozni odlučio je da se obračuna i s njim, ali da ubije poglavara crkve bilo bi previše. Zato je odlučio da ga samo razreši dužnosti.

Jednom je za vreme bogosluženja u Uspenskoj sabornoj crkvi u moskovskom Kremlju mitropolit javno zatražio od cara da „prestane da proliva hrišćansku krv“. Ivan Grozni nije prestao. Posle izvesnog vremena još je pojačao represiju.

Ubrzo zatim, usred drugog bogosluženja, Fjodor Basmanov je po carevom naređenju objavio da se mitropolitu Filipu oduzima čin, to jest crkveno zvanje i ovlašćenja. Filipa su potom bacili u tamnicu, a kasnije i zadavili, kada to više ne bi izazvalo veliko negodovanje u narodu.

Basmanovi padaju u nemilost

U istoriji se često događa da ljudi koji su učestvovali u pogubljenjima i nasilnim obračunima i sami postanu žrtve istog sistema. Sudbina porodice Basmanov nije sasvim jasna. Postoji nekoliko verzija o tome kako su stradali. Prema jednoj od njih, otac i sin pali su u nemilost zato što su ih sumnjičili da su se urotili s litvanskim kraljem i izdali cara:

„Aleksej [Basmanov] i njegov sin [Fjodor], s kojim se veliki knez odavao razvratu (pflegte Unzucht mitzutreiben), ubijeni su.“

– Hajnrih fon Štaden, nemački autor zapisa o Moskoviji

Andrej Kurbski, nekadašnji vojskovođa Ivana Groznog, pobegao je u Veliku kneževinu Litvaniju i odatle započeo čuvenu prepisku s carem. On prenosi drugu, mračniju verziju. Po njegovim rečima, Fjodor je sam ubio svog oca:

„… vojvoda demonske vojske tame, carev ljubavnik Fjodor Basmanov, svojom je rukom zaklao oca Alekseja, čuvenog laskavca, a zapravo manijaka koji je upropastio i sebe i zemlju Svete Rusi. O, pravedni Bože! Kako su pravedni sudovi tvoji, Gospode! Što je braći spremao, ubrzo je i sam okusio!“

– Andrej Kurbski

U tim tekstovima zanimljiv je jedan detalj. U odgovorima na optužbe Kurbskog Ivan Grozni nije se osvrnuo na pomen „carevog ljubavnika“. Car nije smatrao da treba da porekne ili razmotri upravo taj deo optužbi.

Prema još jednoj verziji, Basmanovi su prognani u Beloozero, na području današnje Vologodske oblasti, gde su i umrli u nemilosti.

Kako god bilo, Fjodor Basmanov je najverovatnije već u januaru 1571. godine bio mrtav. Ako računamo od njegovog postavljenja za kravčija 1566. godine, tu je službu obavljao oko pet godina i sve to vreme ostao je jedan od najbližih carevih ljudi.

Posle Fjodorove smrti car je za njega i njegovu rodbinu davao takozvani manastirski prilog. Time je plaćao trajni pomen na bogosluženjima i godišnji „manji obed“, skromnu trpezu u spomen na pokojnike:

„Leta 7091. (1583) car i gospodar, veliki knez Ivan Vasiljevič sve Rusi, dade 455 rubalja za večni pomen Alekseja Fjodoroviča Basmanova i njegove dece Fjodora i Petra, da se njima u pomen iz godine u godinu priređuje manji obed, dokle god stoji ova sveta obitelj.“

– „Istorijski opis Sveto-Trojičke Sergijeve lavre“

Basmanov u književnosti i na filmu

Lik Fjodora Basmanova našao je svoje mesto u ruskoj književnosti i na filmu, gde je naročito upečatljivo prikazana njegova veza s Ivanom Groznim.

U pripovesti Alekseja Tolstoja „Knez Srebrni“, koja je deo školskog programa u Rusiji, Basmanov je prikazan kao carev miljenik i sposoban ratnik, ali i kao razvratan čovek koji upadljivo ističe svoju ženstvenost. U jednom odlomku napetog razgovora s glavnim junakom, samim knezom Srebrnim, kaže se da je Basmanov „u letniku (ruskoj ženskoj gornjoj odeći) igrao kao devojka“:

„– A gde će on – nastavio je Basmanov, kao da ga je nešto podstaklo na još veću drskost – gde će naći lepšeg slugu od mene? Jesi li video obrve kakve ja imam? Zar nisu kao samurovo krzno? A kosa? Dodirni je, kneže, opipaj je, pa to je svila… zaista, svila!

Na licu Srebrnog videlo se gađenje. Basmanov je to primetio i nastavio, kao da želi da zadirkuje gosta:

– A ruke, pogledaj ih, kneže, zar nisu devojačke? Samo sam danas dobio koji žulj. Takva mi je narav, ni u čemu se ne štedim!

– Zaista se ne štediš – rekao je Srebrni, ne mogavši više da obuzda ogorčenje. – Ako je istina sve što se o tebi govori…

– A šta se to o meni govori? – nadovezao se Basmanov, lukavo suzivši oči.

– Dosta bi bilo i to što sam pričaš, a govore i da pred carem, oprosti, Bože, igraš u letniku kao devojka!

Basmanov je pocrveneo, ali je pribegao svojoj uobičajenoj bestidnosti.

– Pa šta – rekao je s nehajnim izrazom – ako zaista igram?“

– Aleksej Tolstoj, roman „Knez Srebrni“

Istorijski izvori, naravno, ne potvrđuju da je Basmanov igrao pred carem. Ali upravo je taj umetnički motiv sovjetski režiser i homoseksualac Sergej Ejzenštejn iskoristio u filmu „Ivan Grozni“. Kao i u Tolstojevoj pripovesti, Basmanovljeva bliskost s carem prikazana je kroz nagoveštaje i napetost u kojoj se može prepoznati prikrivena homoerotika.

Fjodor Basmanov igra u Ejzenštejnovom filmu „Ivan Grozni“

Sličnih motiva ima i u filmu „Car Ivan Grozni“ iz 1991. godine. Kadar iz tog filma upotrebljen je kao naslovna slika ovog članka. Među scenama koje se pamte jeste Basmanovljevo hapšenje, kada za carem dovikuje: „Pa i ti i ja imamo iste grehe!“

Literatura i izvori
  • Gorski, Aleksandar. Историческое описание Свято-Троицкой Сергиевой лавры [Istorijski opis Sveto-Trojičke Sergijeve lavre]. S prilozima arhimandrita Leonida. Deo 2. Moskva: Carsko društvo za rusku istoriju i starine pri Moskovskom univerzitetu, 1879. Str. 52.
  • Karamzin, Nikolaj. История государства Российского [Istorija ruske države]. Tom 9. Sankt Peterburg: Štamparija N. Greča, 1821.
  • Kurbski, Andrej. История о великом князе Московском [Povest o velikom knezu moskovskom]. Moskva: Izdavačka kuća URAO, 2001.
  • Princ fon Buhau, Danijel. Начало и возвышение Московии [Počeci i uspon Moskovije]. Preveo Ivan Tihomirov. Moskva: Društvo za rusku istoriju i starine pri Moskovskom univerzitetu, 1877.
  • Solovjov, Sergej. История России с древнейших времён [Istorija Rusije od najstarijih vremena]. Tom 6. Moskva: Univerzitetska štamparija, 1887.
  • Tolstoj, Aleksej Konstantinovič. „Князь Серебряный. Повесть времён Иоанна Грозного [Knez Srebrni. Pripovest iz doba Ivana Groznog].“ Русский вестник [Ruski glasnik], avgust–oktobar 1862.
  • Florja, Boris. Иван Грозный [Ivan Grozni]. Moskva: Molodaja gvardija, 1999.
  • Šlihting, Albert. „Краткое сказание о характере и жестоком правлении московского тирана Васильевича [Kratka povest o naravi i okrutnoj vladavini moskovskog tiranina Vasiljeviča].“ U: Новое известие о России времени Ивана Грозного [Nova vest o Rusiji u doba Ivana Groznog], preveo A. I. Malein. Lenjingrad: Izdavačka kuća Akademije nauka SSSR-a, 1934.
  • Štaden, Hajnrih fon. Записки о Московии [Zapisi o Moskoviji]. Tom 1, Публикация и перевод текста [Izdanje i prevod teksta]. Moskva: Drevlehranilišče, 2008.

Slični materijali

Najnovije vesti

VoteHub predviđa pobedu Meri Peltole na izborima za Senat SAD na Aljasci. Njen spot o toaletima za devojčice kritikovan je kao antitransrodan Muhit Mahmud, koji je glasao za zabranu zastava ponosa na gradskim jarbolima, postao je gradonačelnik Hamtramka u Mičigenu Francuska poslanica Marin Le Pen izjavila da je promenila stav o istopolnim brakovima